Deset godina nije dobra mjera za sjećanje, za živo neposredno sjećanje. Naša se sjećanja razgore i oblikuju tek poslije dvadesetak i više godina. Vrijeme, taj nepodmitljivi mada često zaboravni sudija, ima svoj hod i svoje zakone u koje mi samo pokušavamo umetnuti poneki detalj. Ali na sjećanje ne se ne možemo sa sigurnošću osloniti - jer je sve još uvijek živo, razuzdano i burno - takva je situacija sa onim što je ostalo kao napisano ili naslikano iz tog doba.

Velimir Kazimir Ćurgus

Ten years is not a good measure for memory, for vivid, direct memory. Our memories intensify and are shaped only after twenty or more years. Time, this incorruptible, but often forgetful judge, has its course and principles in which we only try to insert a few details. However, we cannot rely on memory with certainty – because everything is still vivid, unruly and turbulent – that is the situation with written or painted remnants of this period.

Velimir Kazimir Ćurgus

THE HIGHWAY, 2018 - artist statement

By exploring spatial traces of the former Brotherhood and Unity Highway, today's A3 motorway, I interpret it as the history of labour, ownership, political systems, and socio-economic relations. The highway represents a metaphor for the story about the society, labour and labourer, as well as the space in which one can recognize all political and economic antagonisms of today's society.

Through the intervention in archival materials, censoring the view and deliberate inconsistency in its deletion, I give the actors the power to return the gaze and raise a question about the imposed historical discontinuity and their social position. With authorial photography and interventions in the contemporary landscape, I introduce my view, by constructing questions about the light or dark past. Through wall displays, I deal with the most important points in the history of the highway, creating an open space for new and different readings.

I thank the Croatian State Archive, Celje Museum of Contemporary History and the Archives of Yugoslavia in Belgrade for archival photographs.

A special thanks to: Maja Hodošček (Center For Contemporary arts Celje) & Mirjana Dragosavljević, Simon Žlahtič & Lucija Smodiš (GuestRoom Maribor) & Marko Brumen (Vetrinjski dvor Maribor), Marija Borovičkić & OrganVida Festival

AUTOCESTA, 2018. - izjava o radu

Istražujući prostorne tragove nekadašnjeg Autoputa ‘Bratstva i jedinstva’, današnje autoceste A3, iščitavam povijest rada, vlasništva, političkih sustava i društveno - ekonomskih odnosa.

Autocesta predstavlja metaforu za priču o društvu, radu i radniku, kao i prostor u kojem su vidljivi svi politički i ekonomski antagonizmi društva danas. Intervenirajući u arhivske materijale, kroz cenzuriranje pogleda i namjernu nedosljednost u njegovom brisanju, akterima ostavljam moć da pogled uzvrate i postave pitanje o nametnutom povijesnom diskontinuitetu i svojoj društvenoj poziciji. Autorskim fotografijama i intervencijama u suvremenom pejzažu unosim svoj pogled konstruirajući pitanja o svijetloj ili mračnoj prošlosti. Kroz zidne novine obrađujem najvažnije točke povijesti autoceste stvarajući time otvoren prostor za nova i drugačija iščitavanja.

Zahvaljujem na ustupljenim arhivskim fotografijama Hrvatskom državnom arhivu, Muzeju suvremene povijesti iz Celja i Arhivu Jugoslavije iz Beograda.

Posebno zahvaljujem: Maja Hodošček (Center For Contemporary arts Celje) & Mirjana Dragosavljević, Simon Žlahtič & Lucija Smodiš (GuestRoom Maribor) & Marko Brumen (Vetrinjski dvor Maribor), Marija Borovičkić i OrganVida Festival

LATENT IMAGE II, reversal film slides, 2017
photos: Milan Pavić, Erih Karlo Šmid, Nada Dolenc, Hrvoje Sarić, F. Katić, Davor Konjikušić and unknown authors

LATENT IMAGE, installation, 2017

 “The sculpture that realistically represents pushing of the mine cart onto the levee, through its dynamic nature also tends to reflect on the work actions of the youth brigades.” from Fedor Wenzler, Stanica na autoputu 'Bratstvo - jedinstvo', Urbanizam i arhitektura magazine, 1950

VETRINJSKI DVOR GALLERY, MARIBOR, SLOVENIA 2018

Please download wallpapers THE HIGHWAY and AVTOCESTA.

LATENT IMAGE III, reversal film slides, 2017
Material traces of dust, rocks, soil, grass and trash gathered during the eight years of work on the project.

THE HIGHWAY

A highway as a continuous line, connection, communication, symbol or one of the forms of continuity has been presented in this exhibition through a multimedia artistic range of heterogeneous political, historical, as well as entirely personal positioning. Nevertheless, this is not any highway nor it has been chosen as a motif primarily for visual reasons. Davor Konjikušić focuses its research on meaning, experience and identity. The author began a systematic research of A3 motorway, the former Brotherhood and Unity Highway between Zagreb and Belgrade, in 2010, and up until today he has been perceiving it as a “monument”, a medium of challenging and transposing meaning, an open process of valorization and revalorization. Thus, the highway becomes a sort of paradoxical line in space, which connects two countries whereby instead of continuity it reflects various forms of discontinuity. By positioning himself as a researcher in a “post-context”, a person who observes, seeks or finds concepts, values, events and meanings with a clear hindsight, Konjikušić combines a research perspective that is almost scientific, archive material and documentation, factography, his own photography, art experiment, “mistake” or slightly fetishized ready-made acts of collecting “traces”.

 “Highway” is the work that is probably most familiar to the audience for author’s photographs of the current condition of the highway, neglected and devastated facilities, hostels, resorts and the like. Precisely this part of the work is getting closest to “the aesthetics of ruins”, a specific, often controversial, but in the past years increasingly popular genre, especially in photography. In our country, apart from mere visual stimulus, it often critically touches upon concrete political, economic, post-industrial, transitional or privatization processes. In that respect, generational detachment or the aforementioned “post-” position both synchronically and diachronically tends to cover then and now, but also relations between socialism and capitalism, interstate relations, ideology, utopia and dystopia.

Alongside with the new photographs, the exhibition encompasses a series of archive photographs that illustrate the context of the construction of Brotherhood and Unity Highway from 1945 to 1950 and depict labor, labor actions, phases of the construction and the like. There are also photographs of labor actions from the 1970s which involve collage interventions, but also those from the 1990s that depict the ambience of war and soldiers. Even though part of archive material has been, in a concise and understandable way, included in the bulletin which was displayed several times, Šira gallery has deliberately excluded this segment and inserted some new segments.

Therefore, for instance, a projection of old photographs using diapositives involves a slightly bolder detachment from the medium of photography, a visual experiment, small aesthetic gesture, an attempt at collecting and visualizing something virtually non-existent – tiny particles of dust and dirt which the author gathered on certain parts of the highway. This act is close to discreet personal fetishes of collecting stones, sand, plants and similar pieces of landscape with the aim of reminding the person of a meaningful location or event. Highway dust here has a function of twisted ready-made, with a hint of poetic symbolism, toying with material and non-material and interesting visual and light stimulus.

Material and non-material is also present in the “Latent Image”, the work that thematizes unbuilt monument to labor actions from 1950, and includes a red filter and glitch as a contemporary moment of a digital “mistake” within archive material, designed as a projection on stone, the material with which the monument was never built. Stone records for a long time, but also contributes to memory and in a similar way like entire “Highway”– imagines, evokes, constructs or reconstructs a utopian scenario in which, among other things, “to work means to build one’s own dream”.

Marija Borovičkić

AUTOCESTA

Autocesta kao neprekinuta linija, poveznica, komunikacija, simbol ili jedna od formi kontinuiteta, ovom je izložbom predstavljena kroz multimedijalni umjetnički dijapazon heterogenih političkih, povijesnih ali i nekih sasvim osobnih pozicioniranja. Međutim, ne radi se o bilo kojoj autocesti niti je ona kao motiv odabrana primarno iz vizualnih razloga. Davor Konjikušić svoje istraživanje fokusira značenjski, iskustveno i identitetski. Sustavno istraživanje autoceste A3, nekadašnjeg Autoputa „Bratstva i jedinstva“ na relaciji Zagreb-Beograd autor započinje 2010. godine i do danas ga promatra gotovo „spomenički“, kao medij propitivanja i transponiranja značenja, otvoreni proces valorizacije i revalorizacije. Autocesta utoliko postaje i neka vrsta paradoksalne linije u prostoru koja povezuje dvije zemlje a koja umjesto kontinuiteta odražava razne forme diskontinuiteta. Pozicionirajući sebe kao istraživača u „post-kontekstu“, osobu koja promatra, traži ili nalazi pojmove, vrijednosti, događaje i značenja s jasnim vremenskim odmakom, Konjikušić kombinira gotovo znanstvenu istraživačku perspektivu, arhivski materijal i dokumentaciju, faktografiju, vlastitu fotografiju, umjetnički eksperiment, „grešku“ ili pak pomalo fetišizirane ready-made geste prikupljanja „tragova“.

Rad Autocesta publici je vjerojatno najpoznatiji po autorovim fotografijama trenutnog stanja autoceste, zapuštenih i devastiranih objekata, hostela, odmorišta i sličnog. Upravo ovaj dio rada najjasnije se približava „estetici ruševina“, specifičnom, nerijetko kontroverznom ali i posljednjih godina sve popularnijem žanru, posebno u fotografiji, koji se kod nas nerijetko osim samog vizualnog podražaja kritički dotiče i konkretnih političkih, ekonomskih, post-industrijskih, tranzicijskih ili pak privatizacijskih procesa. Utoliko generacijski odmak ili spomenuta pozicija „-post“  nastoji podjednako sinkronijski i dijakronijski zahvatiti vrijeme nekada i sada ali i relacije socijalizma i kapitalizma, međudržavnih odnosa, ideologije, utopije i distopije.

Osim novih fotografija, izložba među ostalim obuhvaća i niz arhivskih fotografija koje ilustriraju kontekst građenja Autoputa „Bratstva i jedinstva“ od 1945. do 1950. godine te prikazuju rad, radničke akcije, faze gradnje i slično. Tu su i fotografije radnih akcija iz 70-ih godina na kojima je intervenirano kolažiranjem ali i one iz 90-ih godina koje prikazuju ratni ambijent i vojnike. Iako je dio arhivskog materijala sažeto i jasno obuhvaćen u biltenu koji je više puta izlagan, izložba u galeriji Šira namjerno izostavlja ovaj segment umećući neke nove.

Tako primjerice projekcija starih fotografija preko dijapozitiva obuhvaća nešto odvažniji odmak od medija fotografije, vizualni eksperiment, malu estetsku gestu, pokušaj sakupljanja i vizualizacije gotovo nepostojećeg – sitnih čestica prašine, prljavštine i zemlje koju je autor prikupio na pojedinim mjestima na autocesti. Ovaj čin blizak je diskretnim osobnim fetišima čuvanja kamenja, pijeska, bilja i sličnih komadića krajolika s ciljem podsjećanja osobe na značajnu lokaciju ili događaj. Prašina s autoceste ovdje je u funkciji uvrnutog ready-madea, pomalo poetične simbolike, poigravanja materijalnog i nematerijalnog te zanimljivog vizualnog i svjetlosnog podražaja.

Materijalno i nematerijalno provlači se i kroz „Latentnu sliku“, rad o nerealiziranom spomeniku radnim akcijama iz 1950. godine provučen kroz crveni filter i glitch kao suvremeni moment digitalne „greške“ unutar arhivskog materijala, te osmišljen kao projekcija na kamenu, materijalu u kojem spomenik nikada nije realiziran. Upravo kamen, osim što dugoročno bilježi, pridonosi i pamćenju te na sličan način kao i cjelokupni rad Autocesta – imaginira, priziva, konstruira ili rekonstruira jedan utopijski scenarij u kojem među ostalim „raditi znači izgrađivati vlastiti san“.

Marija Borovičkić

THE HIGHWAY photobook, 2018.